UVODNA
DANAS
JUČER
SUTRA
NOGOMET
EKOLOGIJA

 

 

 Staro hrvatska frankopanska župa

 1. Prvi spomeni imena

Plaški se u crkvenim, starim hrvatskim ispravama i državnim dokumentima spominje pod imenom Plas, Plase, Plasy, Plazy. Samo ime Plase potječe od plaščanske ljepote i širine polja (Plase-lijepe, ravne i široke njive). Najstariji spomen imena nalazimo u crkvenim ispravama u 12. st. u vrijeme prvih Arpadovića. Još i prije postojala je katolička župa u tadašnjem Plaškom koja je bila u sastavu krčke biskupije. Nakon dugotrajnih ratova između Hrvatsko-ugarske države i Mletačke republike 1154. god. Krk dospijeva pod Mletačku vlast. Zbog toga kralj Stjepan II 1163. god. daje kraljevsku darovnicu splitskom nadbiskupu Petru, kojom mu kralj daje Plas  te potvrđuje jurisdikciju nad njim. Osim Plasa  u darovnici se spominju i: Krbava, Bužani, Vinodol, Novigrad i Modruš. U ovom dokumentu se Plaški po prvi put spominje. Iz ove darovnice možemo zaključiti da je Plas (kao i druga susjedna područja spomenuta u ovoj darovnici) tada bio naseljeno područje na kojem je bila ustrojena i uređena crkvena i svjetovna vlast. Budući da se Stjepan II u svojoj darovnici poziva na raniju odluku svoga oca kralja Gezije II o toj stvari, očito da je Plas kao naselje još i starije.

Na koncilu u Splitu 1185. god. splitski nadbiskup donosi odluku o osnivanju nove biskupije tj. Krbavske biskupije. U ispravi osnivanja nove biskupije među područjima i župama kojima će upravljati novi biskup navodi se Plas. Ovom ispravom nam je potvrđeno postojanje područja, naselja, župe i župne crkve. Nisu nam poznate točne granice tadašnje župe Plas ali možemo pretpostaviti da je ona kao manja teritorijalna jedinica bila neposredno vezana uz veće područje župe Modruš. Plaščansko naselje se idućim stoljećima počelo razvijati u sjeni Modruša, grada kojemu je povijesno značenje davala najvažnija tadašnja prometnica koja je povezivala Primorje  i sjeverne krajeve Hrvatske, te je to razlog zbog kojeg ga ne susrećemo često u ispravama.

Vrlo je vjerojatno da je Plaški bio opustošen već u prvim turskim provalama u ove hrvatske prostore. Najvjerojatnije da je Plaški stradao 1469. god.  a posve je moguće da se vojska bosanskog Jakub-paše 1493. god. probila kroz Plaški na Krbavsko polje gdje se pred starom Krbavom odigrala 9. rujna krvava Krbavska bitka. No, Modruški urbar iz 1486. god. potvrđuje nam da plaško naselje nije posve nestalo prije turskih provala u posljednjem desetljeću 15. stoljeća. Iz tih podataka, koje imamo iz Modruškog urbara, možemo zaključiti da 1586. god. Plaški živi zajedno s župnom crkvom sv. Stjepana. Kad je konačno stradalo i potpuno nestalo ovo značajno staro hrvatsko naselje nije nam ostalo zabilježeno. Najvjerojatnije da je to bilo 1493. god. kada je turska vojska prošla kroz Plaški. Plaški je nakon toga postao pusti kraj jer je bio u pograničnom području s Turskom.  Tek 1578. godine krajiške vlasti će pokušati uključiti staru plašku frankopansku utvrdu u popis krajiških graničnih straža. I drugi izvori krajiške povijesti potvrđuju da je plaška utvrda ostala na crti granične obrane. 

 2. Naseljavanje vlaškog pučanstva u Plaški i okolicu

 Prva takva seoba je bila 1609. kada je došla veća grupa Vlaha s obiteljima. Najčešći uzroci vlaških seoba su bili turski nameti i globe te konstantna ugroženost. Krajiške vlasti su u Vlasima vidjeli novu obrambenu snagu te su ih odlučili naseliti u opustošenim predjelima. No, novim vlaškim seobama će povećavati broj Vlaha u tadašnjoj Hrvatskoj. Ti su Vlasi već tada pripadali vjeri "grčko nesjedinjenih", tj. bili su pravoslavci. No, veliki problem je bio taj da su hrvatski feudalci bili vlasnici zemlje a ne vojne vlasti koje su naseljavale Vlahe. Zbog te proturječnosti je bilo mnogo napetosti i neprilika jer kralj nije mogao oduzimati bez razloga zakonitim feudalcima zemlju i dati je Vlasima i onda te Vlahe podrediti vojnoj vlasti. Nije ni čudo da onda Nikola Frankopan vodeći spor s Vlasima koji su naselili njegovu zemlju piše: "Vlasi su jogunast i drzak soj, lakom, u svemu samo svoju korist gleda.". Tako se je preseljavanje Vlaha nastavilo sve do sredine 17. stoljeća, pa su tako Vlasi postali prevladavajući dio pučanstva u Plaškom. Ogulinski kapetan grof Petar Zrinski je uz pomoć krajiškog novca 1664. god. podigao novu obrambenu kulu. Plan i projekt utvrđivanja plaške krajiške kule Martina Clausa  iz 1713. god možete vidjeti ovdje, a ing. Matija Antun Weiss  je 1729. god. nacrtao crtež plaške kule i manje crkvice.

 3. Plaški od 18. st. do danas

Ovo je o Plaškom 1835. god. zapisao Franjo Julije Fras u Topografiji Karlovačke krajine. "Ovdje je jedna katolička i jedna grkonesjedinjena saborna crkva i dvor grkonesjedinjenog vladike izgrađen 1784. god., za vrijeme vladike Jovanovića. Gradila ga je sva eparhija toga obreda. Grkonesjedinjena saborna crkva sagrađena je godine 1775. za vrijeme vladičanstva vladike Jakšića". Od starijih obrambenih povijesnih spomenika Fras spominje ". branič kulu, koju je sagradio tadašnji kapetan Petar Zrinski  kao predziđe protiv Turaka koji su imali kroz dolinu Močila preko Plaškog slobodan prolaz. Sad u ovom tornju  stanuje katolički župnik. Sat odavde na strmom brijegu Plaška glava nalaze se ruševine starog grada zvanog "Stari Plaški" Oko tog gorskog grada nalazi se ravan prostor dugačak otprilike 40 hvati i širok 20". Čudno je da Fras ne spominje novu crkvu posvećenoj sv. Ani koju su katolici 1807. god. podigli za svoje potrebe. Također nam Fras potvrđuje podatak da je Petar Zrinski dao sagraditi novu kulu. Ona je bila, kako nam pokazuju tlocrti i crteži, prostrana i jaka četverokutna kula sa zaštitnim ulaznim čardakom u visini prvoga kata. Kula je bila zaštićena čardacima-stražama i palisadnom ogradom. Oko kule je bila podignuta palanka. Kula se nalazi na nešto uzdignutom terenu nedaleko razlivenih voda rječice Dretulje, na kojoj se nalazi mlin. Postavlja se pitanje nije li možda pravoslavna saborna crkva prastara katolička crkva sv. Stjepana i do nje dvori samostana sv. Nikole Modruškoga? Danas nema više nikakvih ostataka ni krajiške obrambene kule, ni ostataka stare plaščanske crkve sv. Stjepana niti samostanskih dvora. Pravoslavnu staru drvenu crkvu zamijenila je gradnja nove eparhijske crkve koju je 1755. god. dao izgraditi Vladika Danilo Jakšić. Krajem II svjetskog rata katoličko pučanstvo je bilo protjerano iz Plaškog a crkva sv. Ane je bila spaljena. Tek je 1968. god. bila obnovljena i posvećena. Od tada svake godine je dan sv. Ane bila održana sv. Misa. U Domovinskom ratu crkva sv. Ane je služila kao skladište vojsci tzv. "Republike srpske krajine". Plaški je tek akcijom Oluja bio oslobođen. U njega su dne 02. rujna 1995. god., po odluci Vlade Republike Hrvatske, smješteni prognanici iz Banja Luke i Saborskog. Tada je crkva sv. Ane bila ponovno obnovljena i očišćena te je od tada zaživjela svaki dan sv. Misa. U prosincu te iste godine za župnika je došao u Plaški, također banjolučki prognanik, pater Antun-Tonči Goričanec, pripadnik trapista. Banjolučki prognanici još i danas očekuju mogućnost povratka na svoja ognjišta i rješavanje svoga statusa.

-Literatura: -Milan Kruhek "Zov" br. 7, str. 22- 29.

-Skupina autora "Plaščanska dolina i okolica u NOR-u", Grafički zavod Hrvatske, Karlovac 1976.

-Milan Radeka "Gornja krajina ili Karlovačko vladičanstvo", Zagreb1975.  

ivicaklecina(at@)yahoo.com

 

BackHomeNext

 

 

25-02-2002               Josip Anušić

 

 

OVO JE DJELOMIČNI  PRIKAZ POVIJESTI OVOG MJESTA

 

 

 

 

 

Zemljovid Krbavske i senjske biskupije podijeljene po župama.

 

 

Današnji ostaci "starog Plaškog" lociranog u Kapeli s izvanrednim obrambenim mogućnostima zbog same konfiguracije terena koja podsjeća na Modruš.

 

 

 

 

 

Stari utvrđeni Plaški više nije interesantan. Trebao bi biti obranom novim prodorima, ali sa svoje pozicije nije to mogao biti. Petar Zrinski gradi novu kulu tako da presijeca pljačkašku putanju.

 

Plan iz 1713.god. Martina Clausa. Otprilike to je sad na temeljima današnje ambulante.

 

Crtež M.A.Weissa

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pravoslavna crkva u Plaškom

 

 

 

 

 

 

 

Crkvica Sv.ANE