MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA

 

Pojam delikvencije (tal. delinque - pogriješiti, činiti kaznena djela) obuhvaća teže oblike asocijalnog, antisocijalnog, socio-patološkog i kriminalnog ponašanja (s izuzetkom ubojstva), kao što su: krađa, pljačka, namjerno izazivanje šteta i požara, prijestupništvo, devijantno ponašanje, huliganstvo, razbojstvo, vršenje kaznenih djela, krađa i vožnja automobila i motora, itd. Pojam kriminalitet (lat. krimen - kaznena aktivnost, zločinstvo) obično se rabi kad je riječ o odraslima, a delikvencija kad je riječ o maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. To je protudruštveni oblik ponašanja, opasna i složena socijalno-patološka pojava, vrlo delikatan ne samo kriminološki, pravni, ekonomski i sociološki, nego, jednako tako, ozbiljan obiteljski, pedagoški, medicinski i težak općedruštveni problem. Zasigurno je jedan od najuočljivijih segmenata i najtežih oblika poremećena ponašanja mladih osoba.

Delikventne aktivnosti mogu biti usmjerene protiv imovine i vlasništva, protiv tijela, ličnosti i osobne slobode te protiv društvenih običaja. To su kaznena djela, delikti i zločini, koji, osim skitnje i laži, podliježu kaznenoj odgovornosti. Takav društveno neprihvatljiv i devijantan način ponašanja i činjenje kaznenih djela naš pravosudni sustav označava terminom maloljetnička delikvencija, a osobu koja to čini maloljetnim delikventom. U delinkventa je izrazit deficit moralne svijesti, prenaglašena prisutnost nasilnosti, drskosti, siledžijstva, huliganstva, asocijalnosti, prijestupništva, destruktivnosti i patoloških poriva.

Pojedinci povremeno čine kaznena djela pa ih nazivano recidivistima (povratnicima), a drugi to vrlo često rade pa za njih kažemo da su multirecidivisti (višestruki povratnici).

Postoji mnogo različitih vrsta i tipova delikventnog ponašanja L. E. Hewitt i L. R. Jenkins svrstali su ih u tri velike skupine:
- agresivno asocijalno ponašanje (okrutnost, stvaranje nereda, izazivanje),
- socijalizirano delikventno ponašanje (krađa u skupini, izostajanje iz škole, skitnja),
- inhibirano ponašanje (stidljivost, apatija, iritabilnost)
(prema, Grudenu, 1996.).

Delikventne radnje mogu biti izvedene individualno (pojedinačno), u parovima ili u manjim skupinama. Delikventne skupine vrlo su opasne jer djeluju poput neke epidemije, a osim činjenja kaznenih djela, nerijetko u svoje redove vješto uvlače i druge mlade osobe.

Djeca mlađa od 14 godina ne mogu kazneno odgovarati niti se protiv njih podnosi kaznena prijava. Za njih su odgovorni roditelji. Njihovo se ponašanje ispravlja isključivo odgojnim metodama i pedagoškim postupcima u obitelji, školi i dječjim domovima. Maloljetnički počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja tog djela navršile 14, a nisu napunile 16 godina života. Njima se mogu izreći odgojne i popravne mjere. Stariji maloljetnici počinitelji kaznenih djela osobe su koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela imale 16, a nisu navršile 18 godina života. Izriču im se odgojne i popravne mjere, a u posebno teškoj situaciji, uz uvjete predviđene Zakonom, i maloljetnički zatvor. Maloljetni počinitelji prekršaja osobe su koje su u vrijeme počinjenja prekršaja imale 14, a nisu navršile 18 godina života, protiv kojih je prekršajni postupak pravomoćno završen sudskom odlukom kojom se obustavlja postupak ili im je izrečena zaštitna mjera. Osuđena je osoba maloljetni počinitelj kaznenog djela prema kojemu je izrečena sankcija - maloljetnički zatvor ili neka druga odgojno-popravna mjera propisana zakonom.


Prevencija - jedini put do uspjeha

Analize statističkih pokazatelja ozbiljno upozoravaju i imperativno nameću zadatak i potrebu većeg nadzora i skrbi za djecu i mladež, poglavito u obiteljima i školama. Mladima se treba više baviti, osigurati im dobre uvjete, prostor i mogućnosti za šport, glazbu, igru, zabavu, zdravu rekreaciju i racionalno korištenje slobodnog vremena. Njima valja ponuditi zanimljive i atraktivne sadržaje, maksimalno ih okupirati pa neće imati potrebu upuštati se u činjenje kaznenih djela. Okupiranost mladih dobro osmišljenim, zanimljivim, zdravim i konstruktivnim aktivnostima najbolja je prevencija prijestupništva, delikvencije, devijacija, a dosada njihov najjači uzročnik. Elizabeth B. Hurlock kaže: Način na koji dijete provodi svoje slobodno vrijeme snažno utječe na vrijednost i kvalitetu njegova ponašanja.

Organi MUP-a, odvjetništvo i sudovi za maloljetnike ustaljenom praksom provode represivne mjere i učinkovito obavljaju svoje zadaće. No, kako je riječ o mladima, pretežito učenicima osnovnih i srednjih škola, a da i ne spominjemo djecu počinitelje kaznenih djela, koja su, shodno zakonskim propisima, kazneno neodgovorna, a njihovo se društveno neprihvatljivo, prijestupničko i delikventno ponašanje može suzbijati i sprečavati isključivo odgojnim i popravnim mjerama iz nadležnosti organa starateljstva ili ustanova izobrazbe, preodgoja, resocijalizacije i rehabilitacije - nameće se imperativan i opravdan zahtjev za intenzivnijim, osmišljenijim, organiziranijim i angažiranijim prevencijskim djelovanjem kroz aktivnosti i rad s tom dobnom kategorijom. Za prevenciju poremećaja i usvajanje etičkih normi potrebna je moralna praksa koja se doživljava jedino u zdravim sredinama, na svakodnevnim primjerima moralnog djelovanja svih članova obitelji, vrtića, škole i okružja. Ako čovjek pogriješi, mora grešku ispraviti. Poznata je izreka: Čovjek koji počini grešku i ne ispravi ju, čini drugu grešku. Jučerašnja greška danas i zauvijek nam mora biti učitelj.

Roditelji, predškolske ustanove, škole i društvo u cijelosti morali bi voditi stalnu skrb, odgojno djelovati i provoditi prevenciju od najranijeg djetinjstva, a ne samo kad se uoče smetnje i poremećen psihosocijalni razvitak djeteta. Praksa pokazuje, a iskustvo nas uči, da rana detekcija (otkrivanje), dijagnosticiranje poremećaja, sustavno znalačko i organizirano provođenje odgojnih i korektivnih mjera s djecom - kod koje se zamjećuje kršenje društveno-etičkih normi, inkliniranje delikvencije i činjenju prijestupa - daju zadovoljavajuće rezultate.

Ne poduzmu li se pravovremene i učinkovite preventivne, korektivne i kurativne mjere te mjere preodgoja, resocijalizacije i rehabilitacije - ti će mladi ljudi jednoga dana postati pravim kriminalcima, poglavito ako dođu pod utjecaj odraslih kriminalnih osoba, kod kojih će se "specijalizirati", izučiti "zanat" i za koje će "raditi". Lažnim obećanjima o lagodnom životu, zabavi, različitim užicima, provodu i avanturizmu, odrasli kriminalci vješto uvlače lakovjerne maloljetnike u svoj gnusni i prljav posao, nemilosrdno ih zlorabe i iskorištavaju. Zato i kažemo da je sprega maloljetnih delikvenata s odraslim kriminalcima najopasniji oblik kriminaliteta. Zadaća je policije otkrivanje tih kriminalnih osoba, njihovo sprječavanje i onemogućavanje da djecu i mladež uvlače i uvode u kriminalne aktivnosti.

Delikvencija je velika opasnost od koje se društvo štiti svim snagama, pedagoškim i odgojno-popravnim sredstvima, zakonom, policijom, odvjetništvom, sudom za maloljetnike.

Mr. sc. Ivica Stanić
 
   
  © 2005 Savjetovalište Karlovac,  design by Renata
Ivana Meštrovića 10, 47000 Karlovac, tel. 047/ 411-446, fax: 047/ 411-459